Bijeli ratni autobus

Nikako da sažvačem ratni bijeli autobus s puterom i pekmezom od šipurka, tako ga je mama zvala da motiviše mene i sestru kako bismo pojele sve… kao da mi sad miriše u kuhinji… Imala sam tad desetak godina, a sestra pet, a rat tek godinu i nešto, mlad, snažan, sve je uništavao do čega je direktno došao, ali nije mogao autobus s puterom i pekmezom od šipurka, koji je mama nakon godinu i nešto prvi put namazala meni i sestri, a napravila ga je od bijelog brašna kojim joj je Fatima platila kat koji joj je mama sašila prije dva-tri dana, jer smo do tada jele crni i tvrdi hljeb koji je babo donosio s linije, a donosio je kad je imao viška, sjećam se seka je jako plakala i tražila hljeb koji nije “prljav”, govorila je često babi: “Babo, hoćeš li nam donijeti hljeba, koji je malo čist i koji je mehak…?” Otac bi je tad gledao očima punih suza i cijedio kroz zube: “Ako Bog da ‘ćeri!”

Mamin autobus je bio poslastica i meni i sestri. Taj dan dok smo se mi takmičile koja od nas dvije će pojesti cijeli autobus, čule smo da neko kuca na vrata, kad je mama otvorila bila su dva dječaka, jedan je otprilike imao trinaest, a drugi jedanaest godina. U trenutku kad su oni pitali mamu ima li išta da im da da jedu, seka se, s autobusom u jednoj ruci, pojavila iza maminih leđa, a drugom držeći mamu za dimije, virila dva nepoznata dječaka. “Sine, jeste li puno gladni,” pitala je, a stariji dječak je klimnuo glavom u znak odobravanja. “Sjedite ovdje”, pokazivala je rukom na sto i klupu pred vratima, “sad ću ja vama donijeti po jedan autobus”… Djeca su sjela i čekala, i naravno, dočekala ista dva autobusa kao što smo u rukama imale ja i sestra, ali kad su počeli jesti, mi smo se prepale da prije nas ne pojedu pa smo i mi jele istom brzinom kao njih dvojica, ali nekako su nas pobijedili, pojeli su prije nas sve, mama je pitala hoće li još, rekli su da neće, kad su krenuli mama im je zamotala u salvetu još onakva dva autobusa, a ja i sestra smo gledale koliko je nama ostalo bijelog hljeba u tepsiji, koliko ćemo još moći autobusa namazati???

Danas ću vala na vruć hljeb namazati putera i pekmeza od šipurka, da vidim ima li još uvijek onaj miris i okus, iako nije dobro prizivati ratne uspomene, ova mi je baš draga, trudim se tako, s vremena na vrijeme, da vratim dane svog djetinjstva i miris mamine kuhinje, i kad nije bilo puno toga, i kad je puno toga falilo za dobar ručak, ona je nekako znala napraviti čaroliju u kuhinji, moja nije takva, nema one čarolije više, ali se nadam da moja djeca osjete miris kuhinje koji sam tada osjećala ja…

Merza Mery (Merza Tucaković)

F
Contact Us :

Name:

Email:

Verification Image

Enter number from above: