PRIJATELJI

PRIJATELJI

Kad me kćerka jednom davno, negdje u gimnazijskim danima upitala kako može znati da joj je neko pravi prijatelj i kako nas neko za koga mislimo da nam je pravi prijatelj može izdati, prevariti i okrenuti se od nas kao da nismo ni postojali, rekla sam joj:
Prijatelji su prolazna kategorija. Pojave se i nestanu. Tako naprave prostor nekim novim ljudima koji će takođe nestati. Imati prijatelja kojem nisi samo funkcija u odredjenom vremenskom razdoblju, pokretni popravljač raspoloženja ili inspirativno osvježenje… to ti je kao dobitak na lottu.
Neko i umre, a da ne stekne prijatelja zauvijek. Kao što i ne uspije nikada nikome biti pravi i iskreni prijatelj.

– A, ko mi je prijatelj? Kako se to zna? – pitalo me dijete.

Tu sam malo zastala. Kako se zna?

-Pa, valjda se osjeti… šta znam! Osjeti se to da li te neko voli ili ne voli… da li nekome značiš ili ne značiš. To je nešto poput zaljubljenosti. Oduševi te nepoznato biće. Pripišeš mu osobine koje nema.
Problem nastane kada se uljuljaš i prepustiš prvobitnom osjećaju pa previdiš da te prijatelj izgustirao i da umjesto za tebe ili s tobom počinje lagano i podmuklo raditi protiv tebe.
Ako vidiš da te puno ljudi “voli”, onda se trebaš zapitati: Jesam li ja dobar popravljač raspoloženja, magnet za energetske vampire, “mučenica” koja slabićima daje privid moći i uspjeha… jesam li, možda, površna pa skupljam masu istih takvih – površnih?
Jer, prijatelja ne možeš imati na stotine. I zabluda je misliti da je dobro kad te svi vole.
Čim primjetiš muljanje u razgovoru, čim dobijaš šture i nejasne odgovore na neka pitanja, ironiju u obraćanju, skretanje s teme, sitna pod(je)ba(va)danja, naredbodavni ton, posjednički odnos, pokušaj monopola nad tobom, često i prijeko kontriranje, nadmetanje “u pameti” ili bilo čemu, konkurisanje, neiskrenost, udarce na inteligenciju, licemjerje… moraš znati da tu prijateljstva nema.
Nemoj se ljutiti! Nemoj se truditi da ih puno analiziraš i mučiš sebe suvišnim pitanjima. Možda si te ljude u jednom trenutku samo podsjetila na ono kakvi su oni nekada bili dok se nisu slomili ili pokvarili (jer ljudi su kvarljiva roba), možda si ih podsjetila na nešto što nemaju, a željeli su imati… na nešto zbog čega su živjeli, a nisu ostvarili, možda ih podsjećaš na nešto gdje su jednom bili i odakle su pobjegli glavom bez obzira.
A, možda ste se samo različito razvili u periodu koji ste zajedno prošli. Prerasli se… promijenili interesovanja, drugačije se oblikovali kroz izbore, partnere, poslove…
Prijatelj te neće sputavati u tvojim promjenama, u tvom rastu i napretku. On će te motivisati i ponositi se tobom.
Tvoje je samo da ljudima ne dozvoliš da svoj frust ižive na tebi.Da nikome ne dozvoliš da bude gospodin ili gospođa na račun tvoje grbače. I da ne budeš poput bokserske vreće na kojoj će se komotno isprazniti kad im vlastiti neuspjeh udari u vlastitu glavu.
Pravi prijatelj ti se obraća direktno, bez uvijanja. Nikada posredno i nikada kao bokserskoj vreći. Pravi prijatelj te sluša pažljivo. On ne skuplja informacije da bi ih sutra mogao upotrijebiti protiv tebe. On ih briše i sklanja kako ih drugi ne bi mogli upotrijebiti protiv tebe. Prijatelju, u stvari, ne trebaju ničije informacije. Prijatelj sluša tvoju priču pažljivo i razmišlja kako će ti podići glavu iz pijeska ne dopuštajući da se poniziš i da te ponize. Prijatelj ti čuva leđa. Štiti te.
Pravi prijatelj te nikada ne sažaljeva.
Sažaljevanje je najodvratnije što ti neko može ponuditi. I ne samo da je odvratno: sažaljenje nije pristojno. Nije ni otmeno.
Samo krkani pribjegavaju sažaljenju. I hinje i licemjeri.
Radije dopusti da ti prijatelj opali čvoku, da te prodrma za rever, da te odalami po ramenu, da ti vikne: Ne cmizdri! Ne paniči! Ne pretjeruj! Stani! Nemoj tamo!
Prijatelj ti, kad pogriješiš, ne kaže: Zar te nisam upozorio?
On kaže: Moram razmisliti šta ćemo sada!
Ako nije tako, onda to nije prijatelj. To je samo konzument istog prostora i vremena. Iz nekog razloga. Koristoljublje je i kad nekome ubijaš dosadu. Ili kad preko tvog plota viri u tuđe avlije čekajući da uleti i prošepuri se k'o paun.
Pravi prijatelj te nikada ne iskorištava. On čuva tvoj džep isto kao i svoj. Prijatelj te nikada neće navesti na uzaludan trošak. Naprotiv, spriječit će ga.

I za tebe važi isto: ako ne možeš nekome biti takav prijatelj, onda se povuci i liži svoje rane u svojoj rupi. Baš kao pas što čini.
Jednog dana svakako se sve relativira.
Na mnogo toga ljudi znaju i mogu biti ponosni u životu. Ali, meni se čini da je, ipak, najljepši osjećaj biti ponosan na sebe i svoj nekupljivi karakter. Ništa nije tako skupo kao nekupljivost. Ipak,isplati se! Na duže staze je upravo ta ne(pot)kupljivost jedina isplativa investicija.
Ne laži svoje prijatelje.
Laž je možda brža i zavodljivija, ali je istina vjernija i postojanija.
Na laži ne možeš izgraditi ništa dugovječno i zdravo.

Kad ti se prijatelj obrati, pokušaj da pomogneš. Ako ne možeš, ne tračaj ga, ne vrijeđaj, ne omalovažavaj! Reci otvoreno da ne možeš ništa učiniti i dopusti svakome da nosi svoj teret i svoju muku, dostojanstveno, bez lažne dušebrižnosti.
Pravi prijatelj od tebe neće tražiti nemoguće.
I neće biti dobar i podržati te samo zato što zna da će mu to isto sutra trebati.

*******
Jednog dana djeca narastu, a mi se smanjimo. I kažu nam sve ono što smo mi govorili njima dok nisu postali veliki.
Danas sam od djeteta dobila nazad svoju lekciju o prijateljima.
Doduše, ne onako davežno kako sam to onomad ja njoj pokušala objasniti. Nego, onako… direktno u čelo, baš prijateljski i bez umotavanja. U par kratkih rečenica.

Uz to mi je svoje mišljenje potkrijepila jednim primjerom:

– Sjećaš se kad sam ja jednom pala na ispitu koji sam spremala mjesecima… i na 38 stepeni kad su se svi kupali i kad je cijelo moje društvo bilo na moru?

– Sjećam! – rekoh – Kako se neću sjećati, kad si dva dana plakala kao da je smak svijeta.

– Jesam ja plakala, ali šta si mi ti rekla kad sam te nazvala i rekla da sam pala?

– Rekla sam ti: Za koji klinac sad arlaučeš?! Što plačeš?! Sjedi i nauči!
– A, ja sam rekla: ” Pa ti znaš koliko sam ja učila. Mislim da ne može više od onoga!” Ti si dodala: “Može, može! Jer, čim si pala to znači da nije bilo dovoljno.”
Tad mi se to nije učinilo nikakvom utjehom. Naprotiv.
Ali, u tom ti je poenta. Ti si znala da pravi prijatelji pucaju čvoke sa željom da te malo probude, pazeći pri tome da te ne zaboli puno.
Oni ne sažaljevaju i ne glume dobročinstvo na pola sata.
Zato: Sjedi i nauči! Ovo do sada očigledno nije bilo dovoljno.
Nekupljivost je skupa, ali isplativa. Laž je zavodljiva, ali je istina postojanija.
Prijatelja si sebi rodila. I boli te đon za sve licemjere o koje si se u životu okrznula.

******
Sve što sam starija, ubjeđenija sam da te tvoj najbolji prijatelj rodi ili ga sebi rodiš. Neki imaju sreću pa mu ga rodi roditelj, a rijetki ga, doduše, sebi i pronađu. Ako ga pronađu, moraju znati da je to lotto.

 

Pise Mediha Selimovic

 

b-novine.com

F
Contact Us :

Name:

Email:

Verification Image

Enter number from above: