HAMZA

Sretosmo ga nekako u akšamski vakat. Prepoznali smo ga već izdaleka. Išao je lagahno uskraj ceste. Zna on da je na ovoj zehmeriji ledena cesta k'o “podmazana” i da točkovi na autima, koja prolaze, i nemaju baš dobre šare.

Gega se i poštapa drvenim štapom. Opanci na nogama a u opancima vuneni čarapi ispleteni od vune plemenite vlašićke ovce. Ima podosta odjeće na sebi. Vuneni džemper, par sakoa, šal, neizostavna “francuzica” i dodatna pletena kapa, vjerovatno “Made in PRC”. U krajičku usana obavezna cigara koja se žarila i puštala dim, koji je mirisao na duhan.

Hamza. Stadoh pokraj njega i spustih staklo. Ledeni vjetar me ošinu po licu. Kako li je njemu pomislih? Vidim da se postarao. Malko se pogurio, a ionako je malehan rastom. Lice se dobrano naboralo, neobrijan, brada od nekoliko dana, ali, simpatičan je. Simpatičan meni, a vjerujem i svima onima koji ga znaju, a znaju ga mnogi, kako u njegovom Malinama tako i u drugim mjestima Biljanske doline, pa i šire.

Hamzu znam dugo vremena, još iz djetinjstva kada smo k'o djeca sa njim zbijali nevine, djetinje šale po dženazama. Možda se i sada pokoje dijete našali sa Hamzom, vjerujem da je tako. Mi odrasli jok. Selamimo ga i ko hoće tutne mu koju markicu, onako, za cigara, da se nađe. Ne traži on. Ali i ne odbija. A narod k'o narod, neko dadne a neko ne.

Selamismo se, a da li tutnuh šta u njegove ruke neka ostane tajna.

Kako bilo, Hamzu osim u njegovim Malinama često viđamo po dženazama, gotovo je nezamjenjiv. Meni se ponekad učini da bi dženaza bila neobičnija bez Hamze nego bez hodže. Dobar je on. Nikome ne smeta, nikome na putu.

Dragi Allahu, ako mi ovakvi jadni, bijedni, griješni i pohlepni i zaslužimo ponekad da nas kazniš, ja te molim da nas ako ništa drugo zbog ovakvih insana poštediš te kazne. Amin.

 

 

 

Rašid Kasumović

 

 

16143270_10210213398763505_4935006940764497704_n

 

 

F
Contact Us :

Name:

Email:

Verification Image

Enter number from above: