O Biloj iz pera Enesa Karića

Biljanska dolina u BiH i u Svijetu ima dosta svoje “djece” koji su u oblastima kojima se bave postigli zavidne rezultate. Jedan od njih je i akademik Enes Karić, Profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, vrsni prevodilac, autor nekoliko naučnih djela iz oblasti kojom se bavi i unazad nekoliko godina – romanopisac. Posjlednji objavljeni roman našeg akademika je “Boje višnje” čiji naslov asocira na mjesto njegovog rođenja – Višnjevo. Na prvima stranicama tog romana akademik Karić na lijep način opisao je rijeku Bilu i mjesto kojim ona teče. Taj opis vam prenosimo u cjelosti:

“Rijeka Bila dala je ime Biljanskom kraju, povezala mu je sve muke i ritke radosti.
A di je misto di Bilu prvi put ne vide da je potok, već priznaju rīkom? To se ne zna, ili se vjekovima znade različito. Izvirući iz divljih i žilavih potoka sa sjeverozapadnih, ali i istočnih, strmina Vlašića, iz planinskih rasjeklina Vučje planine, Paljike, Prelivoda i Srebrenog brda, Škorupovice, pa ispod Marić greda i Dragićevih ravni, cide se vode nevelikih potoka: Pašinca, Butatinca, Smrtinca i Javorinca, kuljaju vodeni damari i teku još neimenovanom riječnom zborištu ispod gorja Meokrnja. Tu se nistrmo, gotovo vertikalno, sacijeđuju vodena bila i žila, kucaju vidljivo i nevidljivo. I onda dolje, skroz na dnu, u dubokom podnožju i na jednoj tačci, niko ne zna kojoj, pretvaraju se svi damari u pinovitu riku Bilu. Dotad, i do tog nejasnog mista, rike Bile nije bilo, sad je ima, potekla je unekoliko vodoravno, prema jugoistoku, vidi se sad ta rijeka, jer pjeni i buja, u vrijeme jesenjih kiša pomalja se još jače, naglo nastaje i pokulja, i onda svoje vode, kao da su oduvijek njezine iz samo jednog njezina izvora, snažno pokreće sve jasnijem jugoistoku, primajući usputne pritoke i potoke, miješajući ih u hučan tok samim dnom dubokog kanjona. Eto tamo, u istočnim vlašićkim podnožjima, na zborištu stotina nejakih pritoka, Bila je dobila ime onog trena kad su svoja imena te njezine pritoke izgubile. Ako su izvori rike Bile važni na njezinom početku, onda su stinovite Stiskle važne na sredini njezina toka. A Stiskle, šta su Stiskle ako ne strašno misto di su se strane dubokog kanjona jedne drugima približile i žestoko stisle rijeku Bilu pretvarajući njezinu vodu u čistu pjenu i snažan šum. Ali, kako god je muka rike Bile u stinovitim Stisklama velika, ona je i kratka! Od svojih izvora do Stiskala Bila teče kroz kanjon. I samo što se oslobodi davljenja u Stisklama, Bila ulazi u ravne Mehuriće, da bi dalje, ravnicama i nizijama, smirivala svoju pjenu sve do ušća u Lašvu. (Nema majke u selima Biljanskog kraja, s gornju stranu Stiskala, a da ne poželi svome djetetu, žensku ilʼ mušku podjednako, da uzme pouku iz toka rijeke Bile, i da ode u daleki svijet! Sretno će biti svako dijete koje se ugleda u njezine vode koje u muci odlaze prema jugoistoku, otimaju se i čupaju iz podnožja dugog kanjona, gdje se tektonske naslage brda i planina taru jedne od druge, pa valove Bile pretvaraju u grivastu pjenu. Hajde ti, drago dite, u svit, sritno ti bilo niz riku Bilu – to je blagoslov svake majke u selima s gornju stranu Stiskala!).
A da li su one ravnice s donju stranu Stiskala prāve? Jesu li to, zbilja, nizije kroz koje u sreći šumi rijeka Bila dok se zapućuje jugoistoku? Jesu, to su ravnice, itekako su to nizije, boljih u Biljanskom kraju a ni ravnijih nema. Rijeka Bila svoju pjenu pokazuje i dalje, sve do svoga uvora u Lašvu, pjena je njezin znoj nastao u naporu da nekud ode iz Biljanskog kanjona, zatrajno, da se oslobodi vertikalnih planina i sve svoje muke koju je pokupila usput, koja se u bezbroj pritoka i potoka sabire u Biloj, e da bi ona svojim tokom prema jugoistoku svjedočila da ima nade, negdje! Da će biti bolje, nekada! Treba samo ići i otići pravcem kud otječe i u svijet odlazi i rijeka Bila! Zato što ima jedna rika Bila zato se i sela Biljanskog kraja smatraju susjednim. Ako rijeka Bila povezuje ova sela ujedno, Stiskle ih razvezuju nadvoje. S gornje strane ili sjeverno od kamenitih Stiskala je duboki kanjon, unaokolo su pobodena i brdovito pobacana sela: Orlice, Dub, Višnjevo, Gluha Bukovica, Lokvenac, Paleža, Jame, Skomorje, Orahovo, Zagrađe… Jugoistočno od Stiskala (s donje strane) izrasla su sela: Mehurići, Zastinje, Pušelje, Podovi, Maline, Han Bila, Brajkovići, Rudnik, Kljaci, Alihodže, Zabilje… njihovi se žitelji hvale ravnicom, jer za ravniju ne znaju. Stid ih je pogledati kako se unaokolo, s obje obale Bile, nakon dva ili tri kilometra, predjeli i krajolici počnu penjati k nebu i prerastati u brda, tamo su pobodena sela Vranići, Jezerci, Čukle, Ovnak i Grahovčići s lijeve, i Maline, Guča Gora, Krpeljići i Mosor, s desne strane rijeke Bile.
Ali rika Bila teče svome jugoistoku i Lašvi kao da Stiskala nema. Jer, Stiskle nisu jedina muka ni Bile ni Biljanskog kraja.

enes-karic

F
Contact Us :

Name:

Email:

Verification Image

Enter number from above: